Zahvalan za ljubav i pažnju najpopularniji kantautor Sergej Ćetković već dvije decenije ne prestaje da unosi radost u srcima brojnih obožavalaca. U svom estradnom trajanju nije dozvolio da ga popularnost pretvori u suprotnost. Kako kaže, nije nadobudan pjevač kome popularnost ne dozvoljava da ispoštuje nekog klinca koji čeka u redu za autogram.
Kako sazrijeva mnogo više doživljava i preživljava svoje pjesme. Emocije i ljubav koje sebično čuva za svoje tri dame, suprugu Kristinu i kćerkice Milu i Lolu, pretvara u poeziju, a od te poezije nastaju vanvremenski hitovi.
Šta bi promijenio u svojoj dugogodišnjoj karijeri, koja je njegova misija na ovom svijetu, po čemu će pamtiti 2019., a šta planira u Novoj Sergej Ćetković govori u novogodišnjem intervjuu za „Dan”.
Poslednje dane 2019. svojoj vjernoj publici uljepšali ste novim singlom „25. sat”. Da li ste Vi pronašli tih 60 minuta i šta se u njima krije? Kome ste ih posvetili?
– Trudim se da svakodnevno pronađem tih 60 minuta, pa i više, koje posvećujem prije svega porodici, supruzi i kćerkama, jer su ti minuti najvažniji u mom, a vjerujem i u životu svakog čovjeka. O tome i govori pjesma „25. sat”. Da u ovom prebrzom tempu života, koji nam je nametnut, i koji nas troši i u emotivnom i u fizičkom smislu, moramo da pronađemo vrijeme za najdraže ljude, jer vam ni uspjeh, ni karijera, ni novac ne vrijede ništa, ako zanemarite svoju bazu, a to je porodica. Ništa nije vrijedno toga. Drago mi je što je, sudeći po reakcijama, publika shvatila poruku ove pjesme i vjerujem da smo postigli cilj, a to je da ljudi razmisle o prioritetima u svom životu.
U Vašim pjesmama uglavnom se smjenjuju stihovi puni ljubavi, tolerancije, dobre energije, pozitivnih misli. Da li Vašu profesiju doživljavate kao misiju slanje pozitivnih poruka i širenja dobrote i ljubavi?
– Možemo to i tako definisati. U vremenu lišenom mnogih vrijednosti, kada je sve postalo trenutno, kada je slika na Instagramu važnija od osjećanja, a ljudi se otuđili, lijepo je vratiti im emociju, makar pjesmom. Presrećan sam što moja publika to prihvata, što dokazuje da, ipak, ima nade i daje mi priliku da svojom muzikom budem dio njihovih životnih priča. 
Dvije decenije uspješne muzičke karijere je već iza Vas. Kada bacite pogled unazad da li je sve išlo lako kako nama izgleda? Šta biste promijenili?
– Ne bih mijenjao apsolutno ništa, možda bih ranije shvatio da ništa nije vrijedno nervoze i da svako „zašto” ima svoje „zato”. Vjerujem da je svakom čovjeku određen njegov put, samo je važno da prepozna putokaze. Mene je muzika, kad i nisam bio svjestan toga, povela putem na kome sam već pune dvije decenije i kada se okrenem osjećam sreću, zadovoljstvo i ponos. Nisam iznevjerio sebe, svoju publiku i svoju muziku, zbog čega sam nagrađen i privilegovan.
Ako je suditi po koncertima i gostovanjima širom regiona, u 2019. se niste raspakivali. Umori li Vas nekad život po hotelima?
– Često, ali je važno znati da je iza toga viši cilj, a to je ta sjajna razmjena energije sa publikom, susreti koji se pamte, podrška koju godinama osjećate na svakom koraku. Onda i te prazne hotelske sobe i kilometre na točkovima podnesete mnogo lakše, jer ste puni pozitivne energije od ljudi koji vas, gotovo svakodnevno, uvjeravaju da ono što radite vrijedi.
Reakcije publike na sve ono što radite su iz godine u godinu sve jače i intezivnije da li Vas to još više obavezuje da ostanete na istom fonu ili planirate da malo eksperimentišete žanrovski? Da li od Vas možemo očekivati malo tvrđi zvuk?
– Doslednost je moj princip još od samih početaka. Opravdati povjerenje publike je uvijek na prvom mjestu, ali nikada neću iznevjeriti sebe i svoj muzički pravac. Promjene su, naravno, važne, ali drastični preokreti zarad, možda, trenutno veće popularnosti, trendova ili nekih drugih stvari mi ne padaju na pamet. Dovoljno dugo sam u ovom poslu da znam koji kompromisi se, jednostavno, ne prave. Pune koncertne dvorane već dvije decenije potvrđuju ovu činjenicu.
Da li druge pjevače ocjenjujete na osnovu toga kako pjevaju balade?
– Ne ocjenjujem i ne procjenjujem kolege.Uživam u dobroj muzici i kvalitetnim vokalima, i to je sasvim dovoljno.Ima mnogo vrhunskih pjevača i pjevačica sa kojima sarađujem i imam sreću da sam prijatelj, i lijepo je znati da na ovim našim prostorima ima sjajnih ljudi koji njeguju pravu pop muziku.
Kada ćete održati seriju koncerata u pozorišnim salama širom regiona?
– Za narednu godinu je u planu velika koncertna turneja kojom ću obilježiti 20 godina karijere. Pored velikih koncerata u Centru Sava, zagrebačkoj i splitskoj Areni, dvorani „Cankarjev dom” u Sloveniji, vjerujem da će biti i tih intimnijih varijanti, u manjim prostorima. Publika će na vrijeme o svemu biti obaviještena.
 Svakim novim projektom pokazujete posvećenost, takav odnos gajite i prema porodici. Da li novogodišnje praznike posvećujete najbližima i kako ih obilježavate? Imate li najdraži praznik koji neizostavno slavite?
– Slavimo sve praznike, radujemo im se, i ti dani su u našoj porodici zaista posebni. Prije svega Nova godina, u kojoj djeca najviše uživaju, a Kristina i ja se trudimo da ta novogodišnja magija, tokom njihovog djetinjstva, traje što duže. Božić obilježavamo u duhu tradicije i običaja i svake godine su ti dani puni radosti, smijeha i nezaboravnih trenutaka.
Godina na izmaku po vama je bila... ??? Da li je bilo momenata koje biste produžili, a koji izbrisali nepovratno???
– U svakoj godini ima teških i lijepih perioda. To je život. Srećom, više je bilo ovih drugih u 2019. i nadam se da će tako biti i u 2020. Sve u svemu, bila je uspješna  i radna godina, koju su obilježili veliki koncerti i nekoliko novih pjesama koje je publika odlično prihvatila, a na privatnom planu niz zaista lijepih dešavanja.
Planovi za 2020.?
– Novi album i velika regionalna turneja. Radujem se susretima sa publikom i nadam se da će nove pjesme opravdati očekivanja.
Novogodišnja čestitka čitaocima „Dana”?
– Že­lim im pri­je sve­ga zdra­vlje, a on­da i taj 25. sat ko­ji, vje­ruj­te, mo­že mno­go to­ga pro­mi­je­ni­ti na bo­lje.
D.T.

Za ka­fa­nu su pje­sme ko­je ne­ma­ju rok tra­ja­nja
Ka­da bi­ste se na­šli u ka­fa­ni ko­ju bi­ste pje­smu na­ru­či­li za svo­ju du­šu? Ko­je vas pje­sme po­ga­đa­ju?
– Ako go­vo­ri­mo o ka­fa­ni, vo­lim kva­li­tet­nu na­rod­nu mu­zi­ku iz onih do­brih sta­rih vre­me­na ka­da su re­ci­mo, To­ma Zdrav­ko­vić, Cu­ne Goj­ko­vić, To­zo­vac i mno­gi dru­gi le­gen­dar­ni pje­va­či stva­ra­li i pje­va­li pje­sme ko­je ne­ma­ju rok tra­ja­nja.


Cr­ta­ni „Mi­la i Lo­la” go­vo­ri je­zi­kom dje­te­ta
Ve­o­ma ste an­ga­žo­va­ni u cr­ta­ći­ma Mi­la i Lo­la, pri­pre­ma­te ani­ma­ci­je za stra­no tr­ži­šte, pre­vo­di­te ga na špan­ski je­zik. Da li Već ima­te ugo­vo­re­ne sa­rad­nje sa stra­nim pro­duk­ci­ja­ma?
– Pret­po­sta­vljam da će se ti pu­te­vi otvo­ri­ti u No­voj go­di­ni, jer po­sto­ji ve­li­ko in­te­re­so­va­nje, s ob­zi­rom na to da se u cr­ta­nom se­ri­ja­lu „Lo­la i Mi­la“ mo­gu pro­na­ći dje­ca i po­ro­di­ce ši­rom svi­je­ta, jer go­vo­ri­mo uni­ver­zal­nim je­zi­kom dje­ce, ro­di­te­lja, dje­tinj­stva, od­ra­sta­nja, ko­je je, ma­nje-vi­še svu­da slič­no. Dra­go mi je što su na­še ide­je pre­po­zna­te i van ovog pod­ne­blja i na­dam se da će se u 2020. go­di­ni „Lo­la i Mi­la“ emi­to­va­ti i u mno­gim dru­gim ze­mlja­ma.